Ana Mirjana Vlačić je predsjednica Mreže savjeta učenika Republike Srpske. Ima 18 godina i pohađa Srednju školu „28. juni“ u Istočnom Sarajevu. Slobodno vrijeme provodi čitajući knjige, voli da boravi u prirodi, fotografiše, čak se bavi i programiranjem. Pored svega ovoga uključena je i u razna udruženja i nevladine organizacije, gdje volontira i aktivno pomaže ljudima u svojoj lokalnoj zajednici.
Napiši nam nešto o svojoj školi i gradu iz kojeg dolaziš?
Grad Istočno Sarajevo je administrativni, univerzitetski, ekonomski, kulturni i sportski centar istočnog dijela Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Jedini je grad načinjen od više opština na prostoru Republike Srpske. Danas se ovaj grad snažno razvija, izgrađene su mnoge četvrti, nove su u izgradnji, a broj stanovnika se ubrzano povećava. Istočno Sarajevo je relativno mlad grad, a u posljednjih par godina procvjetao je aktivnostima koje rade mladi. Zahvaljujući i našoj Mreži, u ovom gradu podržani smo od strane starijih sugrađana – koji svaku našu aktivnost prihvate sa osmijehom i pomažu u realizaciji. Škola iz koje dolazim ,JU Srednja škola “28. juni”, počela je sa radom u septembru 1993. Ime je dobila po jednoj, kako ljudi vjeruju, najvećoj bitci za srpski narod – Boj na Kosovu 1389. Ovu školu pohađa 500 učenika raspoređenih u 24 odjeljenja, a učenici se na upisu odlučuju za jedan od osam smjerova: informacione tehnologije, turistički, kozmetičaski, frizerski, kuvarski, konobarski, saobracajni ili automehaničarski smjer.
Pored aktivnosti u Mreži, da li si uključena u neki rad ili volontiranje u svojoj lokalnoj zajednici ili udruženju?
Pored svoje aktivnosti u Mreži, član sam i Kluba volontera Pravoslavnog centra za mlade, te Omladinskog centra Istočna Ilidža. Takođe, pohađam i niz sekcija u svojoj školi, između ostalog web sekciju, recitatorsku, dramsku, te čitalačku. Pored ovoga učestvujem i na takmičenjima iz programiranja.
Kada i na koji način si postala članicom Mreže?
Članica sam Mreže već treću godinu, od svog prvog razreda. Prvo me moje odjeljenje izabralo za svog predstavnika u Savjetu učenika. Na sastanku Savjeta učenika, predstavnici ostalih odjeljenja prepoznali su moj entuzijazam i želju za radom, te me izabrali za predsjednicu Savjeta učenika naše škole. Kao predsjednica Savjeta učenika pozvana sam da predstavljam svoju školu na jednom od treninga Mreže savjeta učenika trebinjske regije. Na tom treningu su me srednjoškolci iz regije izabrali za svog PR-a i drugog zamjenika, te su to bile moje prve funkcije u Mreži. Krajem školske godine su drugari iz Mreže bili zadovoljni mojim radom, pa su me izabrali za predsjednicu prelaznog rukovodstva. Već sljedeće godine sam potvrđena na tu funkciju i time postala predsjednica svoje regije. Radom i zalaganjem stekla sam povjerenje i izgradila odnos sa srednjoškolcima i svoje, ali i drugih regija. I zbog toga su me moji srednjoškolci izabrali ponovo za predsjednicu svoje regije, nakon čega sam bila kandidat za predsjednicu cijele Mreže savjeta učenika Republike Srpske. Na tu funkciju sam izabrana konsenzusom i odgovorno je obavljam još uvijek.
Predstavi nam ukratko tvoju Mrežu i aktuelno rukovodstvo.
Trebinjska regija se svakodnevno trudi da svojim radom i aktivnostima bude primjer pozitivne prakse, te motiviše što veći broj srednjoškolaca da se aktiviraju i rade na sebi. Ova regija je izrodila brojne mlade lidere, koji su danas istaknuti aktivisti, da li kroz nevladine organizacije ili studentski angažman. I time potpuno opravdavamo naš moto „Lideri u školi – lideri u budućnosti“. Iz ove regije su takođe krenule brojne pozitivne aktivnosti, koje su se raširile na cijelu Mrežu savjeta učenika Republike Srpske. Kao teritorijalno najveća regija imali smo izazov komunikacije i povezanosti članova. Međutim, zbog snažne želje sa radom i napretkom naši srednjoškolci svakodnevno pokazuju da kilometri i udaljenost ne predstavljaju problem.
Trebinjska regija je poznata po tome što svoje rukovodstvo uvijek bira konsenzusom, odnosno nema preglasavanja, već se kroz priču i zdravu diskusiju dogovorimo ko će nas najbolje predstavljati. Ove godine ulogu prvih među jednakima prezele su: Maja Pandurević iz Istočne Ilidže i Sara Mišković iz Rogatice, koje obavljaju funkciju zamjenika predsjednika, Nikolina Ateljević iz Trebinja, kao potparol regije i ja, kao predsjednica regije.
Kao predsjednica svoje regije reci nam šta se to sve uradilo, te šta će biti urađeno u narednom periodu?
Kao regija do sada smo odradili dvije od tri tradicionalne aktivnosti – „Dan srednjoškolaca“ i „Jedan slatkiš jedno dijete“. Ostaje nam još jedna tradicionalna aktivnost „Ostavi trag“ predviđena za kraj školske godine. Pored ovih aktivnosti na regionalnom nivou uradili smo i „Ne trpi – već progovori“ , aktivnost koja je obilježila sedmicu borbe protiv vršnjačkog nasilja. Kroz ovu aktivnost srednjoškolci su se upoznali sa vrstama nasilja, te načinima na koje treba reagovati ukoliko dođe do te situacije. U sklopu ove aktivnosti napravljena su i dva filma. Pored ovih aktivnosti škole su na individualan način obilježile dan volontera, Osmi mart, Dan zaljubljenih… U toku je kampanja Lideri u školi lideri u budućnosti, u kojoj na našim društvenim mrežama promovišemo članove naše regije.
Odakle ambicija da budeš predsjednica i koji su ti ciljevi?
Moje ambicije kao predsjednice su sve ambicije koje bi mlade podstakle da budu ono što jesu, da aktivizam shvate kao formu obrazovanja i napredak na svim životnim poljima. MreSVUBiH to svakom srednjoškolcu pruža, da imaju svoj glas i svoje “ja”. Ono što želim prenijeti na mlade svojim radom je da ne čekaju da stvari dođu u njihove ruke , već da budu inicijatori pozitivnih stvari.
Šta se može uraditi da bi se unaprijedio rad tvoje Mreže ali i rad cjelokupne Mreže?
Prvi odgovor koji mi uvijek padne na pamet je – veći broj treninga i susreta. Treninzi srednjoškolcima dođu kao nagrada i motivacija za još bolji rad, a na svakom naučimo nešto novo, te se bolje povežemo što kasnije daje bolje rezultate rada. Treninzi, kampovi, seminari, konferencije, kako bi svi članovi Mreže osjetili svu pozitivnu energiju i ljubav koja se prožima kroz njene članove.
Koje su to stvari koje svi srednjoškolci mogu pronaći u Mreži a nema ih drugdje?
Mislim da je to 24-satna podrška. Nisam primjetila da nijedna druga organizacija ima trenere ili mentore na principu koji postoji u Mreži. Kroz sve procese i aktivnosti ne prolazimo sami, već imamo ljude koji su prošli sve ovo, te nam iz prve ruke mogu dati savjet, prijedlog ili ideju. Zahvaljujući jednom svom treneru ja sam danas ovdje gdje jesam i sumnjam da bih postigla ovoliko da sam radila pod nekim drugim uslovima ili u drugim organizacijama.
Koliko si aktivna na društvenim mrežama i da li ti je to bitno?
Aktivna sam uglavnom na svim društvenim mrežama i smatram da su one bitne, posebno jer preko njih možemo promovisati svoj rad i plasirati razmišljanja i želje srednjoškolaca.
Najdraži film, serija? Kakvu muziku slušaš, najdraža pjesma?
Dva moja najdraža filma su Harry Potter i Twilight, a najdraža serija Le Casa De Papel. Što se tiče muzike volim slušati sve. Od raspoloženja mi zavisi da li će to biti neka stara ex-you rok pjesma ili neki moderniji hit. Dok na primjer uz čitanje ili učenje volim slušati klasičnu muziku, pomaže mi da se koncentrišem.
Najdraža javna ličnost?
Najdraža javna ličnost mi je zasigurno Novak Đoković. Veliki sportista, a još veći čovjek. Humanitarac i velika inspiracija mnogim mladim (a i starijim) ljudima.
Nešto o tebi da nismo znali a želiš da drugi srednjoškolci znaju?
Danas me svi znaju kao opuštenu i komunikativnu djevojku. Na samom početku i nisam bila baš takva. Bila sam povučenija i nisam imala samopouzdanja preuzimati inicijativu ili predlagati ideje. Vremenom sam, zahvaljujući radu u Mreži, uvidjela sve svoje kvalitete i radila na unapređenju svojih sposobnosti. Danas sam ja ta koja motiviše mlade da se aktiviraju, da preuzmu inicijativu i da se ne plaše reći svoje mišljenje ili ideju.
Tvoja poruka svim srednjoškolcima?
Kratko i jasno: Ako ne mi KO, ako ne sada KADA? I iz ovoga se može izvući sve što svaki srednjoškolac treba čuti.