U narednom periodu u našoj rubrici NADA objavit ćemo deset najboljih literarnih radova, fotografija i videozapisa koje su srednjoškolci iz cijele Bosne i Hercegovine poslali na konkurs “Burek, Burek, Бурек.”
Danas čitamo rad koji je napisala Ana Maria Slijepčević.
Sjevernjaci, južnjaci, topli, hladni, praktični, spontani, suzdržani, vrijedni, lijeni, dotjerani, nedotjerani.
Svaki narod ima svoju etiketu.
Gdje smo tu mi? Paaaaa tamo gdje je srdačnost i burek, burek, burek.
Da li vas na mapi oblik naše zemlje podsjeća na srce i na trougao? Ta lijepa slučajnost me podsjeća na našu ljudskost, toplinu srdačnost i na zemlju tri naroda.
Tu titulu gostoljubivosti, volim da vjerujem, zaslužujemo mi iz zemlje trouglastog srca. I lijepe i ružne strane prošlosti, naša smućkana i zamršena istorija oblikovala nas je takve da smo komplikovani i neshvatljivi drugim narodima, koji uprkos svemu, kad jednom dođu, neosporno zavole to prijateljsko u nama. Nedostaje nam to da shvatimo naše posebnosti.
Taj burek, burek, burek koji, gdje god se pravio, je jedino originalan i najukusniji u ovom malom dijelu svijeta.
Treba priznati, mi smo narod koji se ponekad razumije i bez riječi, koji čita između redova, jedno misli, drugo govori i time zbunjuje strance …ali prvi pruža ruku pomoći i riječ utjehe.
U sve se petljamo, sve znamo, kritikujemo, govorimoiza leđa, jadikujemo…na glas sve , odjednom, ali uvijek na usluzi drugima. Možda su nas ta neprekidna druženja, kafa i naš “ ćeif“ ponekad spašavali iz teških vremena. Mi ne idemo psiholozima, mi smo psiholozi jedni drugima. Ali to razumijemo samo mi sa ovih prostora. To je „naša stvar“ kako mi doživljavamo našu muziku i padamo u „sevdah.“
Stranac će biti zaprepašten našim dovitljivostima i našim prijekim putevima.
Naše tri vjere su predivan etno-spektar motiva, ćilim koji je mozaik uklapanja, ćilim na kojem stranac izuva obavezno obuću kada uđe u naše domove gdje te napadaju gostoprimstvom. Kad te jednom zarobe moraš da jedeš, pokazat će ti i iznijeti najbolje stvari, preporučiti i lično odvesti u najbolji kafić ili gdje god!
A zašto i da bude drugačije? Sve tuđe nam često djeluje kulturnije, bolje ispravnije… zašto bi trebalo mijenjati…? Zašto ponekad mislimo da naša dotjerana žena treba da bude jednostavna Šveđanka, ili naš buek da se posrami pred italijanskom picom, ili sto drugih razloga koji bi utišali ono što smo vremenom sticali i postali?
Onako kao cijenimo druge da počnemo cijeniti sebe…ono što je vrijedno za cijeniti…
Vjerske razlike su loš izgovor za udaljavanje, jer svaka vjera podstiče ljubav prema čovjeku.
A to je upravo razlog da se više cijenimo i uvažavamo.