U narednom periodu u našoj rubrici NADA objavit ćemo deset najboljih literarnih radova, fotografija i videozapisa koje su srednjoškolci iz cijele Bosne i Hercegovine poslali na konkurs “Burek, Burek, Бурек.”
Danas čitamo rad koji je napisala Maja Vukojević.
Svi mi jako često govorimo o miru,ali znamo li zapravo što je to mir? Na koji način svaki pojedinac prije svega može doprijeti razvoju mira, a naravno onda mi kao društvo u cjelini, kao jedan kolektiv? U našoj državi devedesetih godina vodili su se strašni ratovi koji su stvorili veliki jaz među građanima Bosne i Hercegovine. Mir je jako važan za razvoj jedne države. U ključnom vremenu razvoja nismo imali mir koji nam je bio prijeko potreban, zato svi mi, posebno mladi i dan danas trpimo posljedice tog nedostatka mira.
Mladi su izrazito bitni za svaku državu, jer znate kako se kaže: „Na mladima svijet ostaje“, a mladi nam se sele. Često iz nacionalnih i vjerskih razloga, naravno imamo tu i politiku i ekonomiju, ali ovo su jedni od najčešćih razloga. Znam da je teško, ali zar je rješenje samo pobjeći, ostaviti svoje probleme, probleme svog naroda drugima da ih rješavaju? Kakav je to način samo otići? Otići je lako, ostati je teško. Naravno da ja sama ne mogu promijeniti cijeli svijet, ne može nitko. Ali barem ne bježim, uvijek ću biti ponosna što sam barem pokušala širiti mir.
Preko raznih NVO sam upoznala mnogo mladih ljudi, koji su mi se jako svidjeli, jer svako od njih je poseban na neki drugačiji način, svatko ima svoj karakter i drugačiji pogled na svijet, ali nisu me tukli zato što je moj pogled bio drukčiji već su prihvatili to i diskutirali smo o tome dok nismo došli do nekog zajedničkog zaključka. Svi mi dolazimo iz drukčijih regija, različite smo vjere i nacionalnosti, ali to nikad nije pravilo barijeru između nas. I zahvaljujući upravo tome što sam shvatila kroz te silne seminare da ustvari nisam sama, shvatila sam da ima toliko mladih ljudi sa istim ciljem, mnogo mladih ljudi koji žele mir, bez podjela prema vjeri ili nacionalnosti.
Želimo svi biti prijatelji, svi se želimo družiti, bez obzira jel se netko zove Ivan, Petar, Ahmo, Muhamed ili Stefan. I odmah ti je duplo lakše jer znaš da nisi sam. I na tom primjeru vidim da ima nade za ovu našu državu, jer na svakom seminaru upoznam novu ekipu, svi su drugačiji, ali svi sa istim ciljem. Nadu mi daje upravo ta činjenica da ima toliko mladih ljudi koji bi radije došli tu na taj seminar, slušali predavanja tri dana, umjesto da ostanu doma ležati, učiti ili izlaziti.
Svakim novim iskustvom gradimo sebe, svoj indentitet. Svakim novim poznanstvom unosimo nešto novo u svoj život, svaka osoba doda malo svoje „boje“ na tvoj karakter. I upravo svaka ta boja tebe čini onim što jesi. Svakim novim poznanstvom naučila sam puno toga o drugim vjerama pa idemo vidjeti mir sa gledišta različitih religija. Religija u suvremenom društvu predstavlja tabu temu. No, ona nikada nije bila uzrokom mržnje, sukoba i ratova, ratovi se vode samo zbog ekonomske koristi. Sve religije na svijetu propovijedaju pravdu, mir, suosjećanje, ljubav, oprost kao i druge brojne vrijednosti koje su nespojive sa idejama rata. Sukobi i ratovi ne rješavaju probleme, već povećavaju postojeće sukobe i stvaraju žarišta novih ratova.
U BiH četri najzastupljenije religije su: katoličanstvo, pravoslavlje, islam i judaizam. Islam na arapskom jeziku znači “predanost volji Boga i rad na miru”. Biblija, sveta knjiga kršćana i židova kaže: “Blago mirotvorcima oni će se sinovima Božijim zvat” (Mt 5,9). Mir vlada tamo gdje se poštuje sloboda drugoga. Samo unutarnje slobodan čovjek može uživati u miru, jer on već živi u njegovom srcu. U kršćanstvu postoji deset Božjih zapovijesti, sedam se odnosi na čovjekovom odnosu prema drugima, što znači da je čovjek stvoren da stiče nova prijateljstva, da voli i da bude voljen, čini dobra djela, ne širi mržnju i bori se za mir. Poznati biskup i pjesnik Mijo Škvorc je rekao “Mirotvorci vode rat protiv rata”. Riječ mir je širok pojam koji može predstavljati razdoblje bez ratova, nesebičan čin ljubavi, spokoj, harmoniju, stanje bez konflikta, prisustvo pravde. Sve je to mir. Arapska riječ za mir je “Selam”. Kada muslimani jedni druge pozivaju na mir kažu “Esselamu alejkum” što znači “Mir s vama”. To je pozdrav kojeg i nemuslimani trebaju upotrebljavati kako bi producirali atmosferu mira. Sa gledišta Tore, jevrejskog/židovskog svetog pisma nastojanje da se sačuva mir je ključni princip na kojem počiva jevrejsko/židovsko pravo, i ne podržava nijedan oblik nasilja osim onoga za čuvanje vlastitog života. Tora se sastoji iz pet Mojsijevih knjiga i još se zove petoknjižje. Tora, koja je kao sveti tekst utemeljena na vrijednostima mira kaže: “Zla se kloni, čini dobro, traži mir, idi za njim“(Psalam 34). Pozdrav kojeg koriste Jevreji/Židovi zove se “Šalom alejh” što znači “Mir s Vama”. Sam pozdrav “Šalom” kojeg koriste i kršćani i židovi je sinonim za “Selam” kojeg koriste muslimani, to znači mir. Na to bih položila i svoj zaključak da nisu vjerske razlike ono što nas dijele, već politika. Još od Antike vrijedi izreka:“Divide et impera.“ („Zvadi pa vladaj.“) Političarima je lakše vladati nama kad smo podjeljeni, zato oduprimo se vlasti i držimo se zajedno. ŠIRIMO MIR ZAJEDNO! Nelson Mandela je rekao:
“Nije dovoljno samo govoriti o miru,čovjek mora vjerovati u njega. Nije dovoljno samo vjerovati u njega, čovjek mora raditi za njega. Religija ima vrlo važnu ulogu u društvu i može da bude bitan faktor u pomirenju, oprostu i nenasilju. Zajedničkim snagama kroz međureligijske dijaloge i edukaciju građana možemo uraditi mnogo na izgradnji mira. Religija može pomoći promoviranju suživota u konfliktnim društvenim zajdnicama i društvu. Svim ljudima dobre volje i čijim srcem vlada ljubav i mir. Svako dobro!