NADA

BUREK #6 – Vladimir Gutić

U narednom periodu u našoj rubrici NADA objavit ćemo deset najboljih literarnih radova, fotografija i videozapisa koje su srednjoškolci iz cijele Bosne i Hercegovine poslali na konkurs “Burek, Burek, Бурек.”

Danas čitamo rad koji je napisao Vladimir Gutić.

Bosna i Hercegovina – minijaturna država, gotovo nevidljiva na geografskoj karti. Kada biste nekom Kinezu, Indijcu ili osobi s američkog kontinenta rekli da ste iz ove zemlje, nasmijali bi vam se.

„Gdje je to?“, pitali bi. „Sa koga kontinenta dolazite?“, zbijali bi šale na vaš račun. Ne možemo ih kriviti. Naša zemlja je svijetu beznačajna zbog nas, mi smo odgovorni za neuspjeh iste. Umjesto da zajedničkim snagama radimo na njenom širenju i prepoznatljivosti, mi je činimo manje važnom. Umjesto da se ujedinimo, mi se dijelimo na Srbe, Hrvate i Bošnjake, na pravoslavce, katolike i muslimane, ne razmišljajući o tome koliko ta podjela našoj zemlji škodi.

Ovako malu državu cijepamo na još sitnije segmente, na Republiku Srpsku i Federaciju. Zašto da nam bude bitno da li idemo u crkvu ili džamiju, da li ćemo svetkovati petak ili nedjelju, da li ćemo se moliti Svetoj Trojici ili Allahu? Bitno je da vjerujemo, a kome ćemo upućivati svoje molitve manje je važno. I Allah i Sveta Trojica imaju isti zadatak-da nam pomognu u nevolji. Funkcija džamije ista je kao i funkcija crkve – da okuplja vjernike.

Bajram i Božić isto se proslavljaju – pripremaju se kolači, pite, sarma.Da bismo očistili dušu od grijehova, svi postimo, bez obzira na to kojoj vjeri pripadali. Divimo se impozantnim građevinama: Hercegovačkoj Gračanici, Ferhadiji, Katedrali Srca Isusova.Uživamo u njihovoj veličini i ljepoti, iako se svi u njima ne molimo. Umjetnost je ono što nas povezuje. Iz dana u dan sve smo udaljeniji, a ne vidimo da među nama postoji više sličnosti nego razlika. Krajnje je vrijeme da počnemo poštovati svačiju vjeru  i ulagati u sport i obrazovanje kako bismo svoju državu učinili prepoznatljivom širom svijeta, a ne samo na Balkanskom poluostrvu. Ne smijemo dozvoliti da nam se stranci smiju na pomen njenog imena,već ih moramo učiniti zavidnim što ne žive u zemlji poput naše.