NADA

Lejla Mehanoli učenica generacije Opće gimnazije u Konjicu

Članica Mreže vijeća učenika Hercegovačko-neretvanskog kantona/županije, Lejla Mehanoli, izabrana je za učenicu generacije Opće gimnazije u Konjicu. Svojim vrijednim i predanim radom u Mreži, te brojnim aktivnostima u kojima je učestvovala u proteklom periodu zaslužila je pohvale rukovodstva i zahvalnost svih članova Mreže. Lejla će nastaviti bio dio Mreže kako bi doprinosila i pomagala svim mladima i članovima Mreže.

Lejla, reci nam za početak nešto o svojoj školi i gradu iz kojeg dolaziš?

JU „Srednja škola” Konjic je mješovita srednja škola i jedina srednjoškolska obrazovna ustanova u našoj općini. Vuče korijene od Mješovite građanske škole zanatsko-industrijskog smjera, koja je osnovana 1936. godine. Škola trenutno broji nešto više od 900 učenika i ima 13 različitih zanimanja (Opća gimnazija, elektrotehnička, medicinska, ekonomska, poljoprivredna, trgovinska škola, ugostiteljsko-turistička…). Ja sam završila opću gimnaziju. Učenici naše škole su uvijek ostvarivali zapažene rezultate kako na kantonalnim takmičenjima iz matematike, fizike, demokratije i drugih predmeta, tako i na međunarodnim festivalima dramskog stvaralaštva ali. Maturanti koje iznjedri naša škola, često budu među najboljim studentima na svim univerzitetima.

Općina Konjic je teritorijalno najveća općina u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u samom srcu naše domovine i često se govori da je Konjic mjesto gdje se Bosna spaja sa Hercegovinom. Konjic je bogat raznim prirodnim bogatsvima, a najljepši od njih je zasigurno, naš dragulj i jedan od simbola Konjica, rijeka Neretva, koja je vjerovali ili ne najhladnija rijeka na svijetu. Osim Neretve, Konjic posjeduje i mnoge turističke atrakcije, kao što su Titov bunker, rafting na Neretvi, planina Prenj, dva jezera, Jablaničko i Boračko, zatim Lukomir, koji je podbjelašničko selo, najvisočije naselje u Bosni i Hercegovini sa 1472 metara nadmorske visine. Selo je sačuvalo svoj etno-izgled, posjećeno brojnim turistima radi svoje autentičnosti i prirode koja ga okružuje. Industrija je dobro razvijena, najviše zaslužujući kompaniji „Igman“ koje se bavi proizvodnjom oružja i streljiva. „Igman“ Konjic je najveći proizvođač i izvoznik među preduzećima, koja se bave vojnom industrijom u Bosni i Hercegovini.

Pored aktivnosti u Mreži, da li si uključena u rad ili volontiranje u svojoj lokalnoj zajednici ili nekom udruženju?

Dok sam bila još u osnovnoj školi nisam mogla da se „zadovoljim“ samo školskim obavezama, pa sam uvijek nastojala da budem član različitih sekcija i udruženja i tako budem involvirana u što više različitih situacija i sadržaja u mom gradu i školi. Volonter sam Crvenog križa Konjic i predsjednica Konferencije mladih CK Konjic,  aktivan sam član Medžlisa Islamske zajednice Konjic, kao i njihove Mreže mladih, bila sam i članica Hoću.ba Junior PR tima i lokalnog ASuBiH tima. Od svih projekata, aktivnosti i akcija u kojima sam učestvovala u svojoj zajednici kroz Vijeće učenika, Mrežu mladih MIZ Konjic koje su bile društveno-korisnog karaktera, najponosnija sam na akcije koje sam obavila sa Crvenim križom, jer su to akcije humanitarnog karaktera kroz koje pomažemo najugroženijim skupinama u našoj zajednici.

Uz srednjoškolske obaveze, aktivizam i volontiranje imala sam vremena i za druženje, ali i dodatne edukacije. Tako sam bila polaznik Kursa islama i škole slikanja „Zuko i Lazo“ gdje sam spoznala svoju ljubav za dizajniranje i projektovanje.

Svoje zadnje maturantske dane sam također provela u volontiranju. U vrijeme pandemije, pored pomaganja starijim licima, učestvovala sam i u programu mreSVUBiH online instruktivna nastava, gdje sam sa kolegama srednjoškolcima i studentima davala instrukcije srednjoškolcima iz svih krajeva naše domovine.

Od kada si članica Mreže?

Pored toga što sam uvijek nastojala da ostvarim što bolje rezultate na nastavi i takmičenjima tokom svog srednjoškolskog obrazovanja, bavila sam se i vannastavnim i vanškolskim aktivnostima. Vijeće učenika je postalo dio moje svakodnevnice još u šestom razredu osnovne škole, naravno, svoj angažman sam nastavila i kao srednjoškolac. Od prvog razreda sam bila član Vijeća učenika naše škole, a već sam u drugom razredu postala jedan od aktivnijih članova. Međutim, treći razred Gimnazije je za mene bio preokret, kako u pogledu omladinskog aktivizma tako i u mom sazrijevanju. Kao novoizabrana predsjednica Vijeća učenika JU „Srednja škola“ Konjic imala sam mogućnost da budem na treninzima Mreže Vijeća učenika Hercegovačko-neretvanskog kantona, te tako proširim svoje vidike i steknem nova znanja i iskustva. U Konjicu i u našoj školi je bilo dosta mladih ljudi sa potencijalom da urade nešto novo, pa smo te godine zajedno odradili dosta zanimljivih, korisnih, humanitarnih aktivnosti. Kada sam kročila u taj svijet aktivizma nisam se zaustavljala. Postala sam predsjednica Mreže Vijeća učenika Hercegovačko-neretvanskog kantona te samim tim i jedan od 16 članova skupštine mreSVUBiHa, bila sam na nekoliko kampova, obuka i treninga u njihovoj organizaciji.

Koje su to stvari koje svi srednjoškolci mogu pronaći u Mreži a nema ih drugdje?

Nešto po čemu je Mreža drugačija jeste to što je ona jedinstvena organizacija koja ujedinjuje sve izuzetno aktivne srednjoškolce, mlade ljude iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, koji imaju različite pozadine,  s ciljem da u njima probudi nove lidere koji će kreirati bolju budućnost.

Zahvaljujući Mreži za sebe mogu reći da imam mnogo više samopouzdanja, postala sam lider, aktivni srednjoškolac, osoba koja želi da aktivno učestvuje u poboljšanju položaja srednjoškolaca, zajednice, države. Mreža me naučila kako da poštujem drugog i drugačijeg, stekla sam liderske vještine, vještinu govorništva, timskog i volonterskog rada i aktivizma.

Moje kolege iz rukovodstva, kolege iz moje Mreže HNK/Ž i ZHŽ, treneri, svi smo mi jedna porodica i svi su tu jedni za druge. Kažem porodica, jer ima trenutaka kada se družimo, zezamo, pričamo tako slobodno kao da smo odrasli jedni s drugima, ima i trenutaka kada svi odgovorno i vrijedno radimo i planiramo projekte, aktivnosti. Oni su mi podrška u svemu što radim, ukazuju na moje greške i pomažu mi ukoliko nešto zabrljam, čuvaju mi leđa, kolegijalni su i odgovorni, praštaju mi kada se ljutim, ali prije svega su mi prijatelji.

Reci nam nešto o druženju, poznanstvima i sjećanjima na treninge i iskustvima koje nećeš zaboraviti a vezana su za Mrežu?

Možda je upravo prvi trening mreVUK HNK/Ž bio najupečatljiviji. Prvi put sam bila van svog grada na nekoj aktivnosti koja je uključivala osobe koje, iako su bile slične meni, po statusu srednjoškolca, bile su i različite. Tu sam prvi put vidjela kako naša zemlja, zaista, ima mlade ljude koji bi mogli da budu budući lideri i napokon promjene stanje na bolje. Tu sam vidjela koliko mladi ljudi imaju potencijala da rade mnogo stvari koje su prvenstveno korisne za njihovu školu, zajednicu, društvo ali naravno i zanimjive. Uz 30 predsjednika Vijeća učenika iz HNK/Ž i ZHŽ sam naučila mnogo o sebi ali i o kulturi i religiji mojih vršnjaka.

Isto tako, jedna od nezaboravnih stvari bio je i projekat e4u, saradnja mreSVUBiH-a i Evropske unije u Bosni i Hercegovini, koji je uključio 60 mladih ljudi iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, planirane su ulične akcije, kreirali smo scenarije za filmove koji govore o problemima mladih u našoj domovini, a kasnije sam imala priliku i da “glumim” u jednom od filmova.

Jesu li mladi danas dovoljno aktivni i zalažu li se za svoja prava? Na koji način se mladi mogu potaknuti na aktivan angažman?

Po mom mišljenju mladi nisu dovoljno aktivni i mislim da bismo mogli puno više postići, kad bi se malo više osvjestili. Obično se samo priča o problemima koje imamo, ali se ništa konkretno ne poduzima da bi se bilo koji od tih problema riješio. Mislim da mnogi mladi ljudi nisu potpuno svjesni da smo mi budućnost i da naše stanje u budućnosti zavisi od nas samih.

Koje su tvoje dalje ambicije u životu, čime želiš da se baviš i kakve promjene želiš da postigneš?

Još uvijek nisam u potpunosti odlučila koji fakultet ću upisati, ali to će najvjerovatnije biti Akademija Likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, odsjek Produkt dizajn ili Arhitektosnki fakultet. Zavisno od toga kolike obaveze mi postavi moj odabrani fakultet, tako ću se baviti i aktivizmom. Ukoliko budem bila u mogućnosti, planiram da nastavim svoju aktivnost unutar Mreže Savjeta Vijeća učenika Bosne i Hercegovine kroz studentske organizacije, a imam želju i da postanem polaznik akademije mreSVUBiH-a. Naravno, cilj mi je da što više svog slobodnog vremena posvetim volontiranju i ostanem aktivan član CK Konjic i Mreže mladih MIZ Konjic.

Smatram da moja buduća profesija, volontiranje i aktivizam predstavljaju neki vid društvene koristi, a kao jedan od životnih principa kojima me uči moja vjera jeste da uvijek činimo dobra djela. Ukoliko radimo posao koji volimo, pored toga činimo dobro djelo, te postoji mogućnost da naš rad koristi budućim naraštajima, takav rad ili bilo kakav društveno-korisni angažman je dobro djelo. I to je moj životni cilj, da u svim svojim životnim sferama mogu da činim dobro i korisno, a tako gradim sebe.                

Moj put do „titule“ učenik generacije Opće gimnazije u Konjicu.

Pišem vam, dragi srednjoškolci, da ne posustajete i budete uporni bez obzira na sve i svakoga. Možda baš moja priča i iskustvo budu motivacija nekome od vas da ostvarite svoje male želje i ciljeve, jer veliki, konačni životni ciljevi moraju da budu satkani od manjih.

Za mene ova „titula“ predstavlja dokaz da ja mogu da uradim šta god želim. Mogu da budem odličan učenik, sa svim peticama, „štreber“, da zaradim džeparac radeći ono što volim, slikajući, istraživačkim radom, vježbanjem matematike,… Naučila sam da svoje vrijeme organizujem tako da mi sav moj angažman u nevladinim organizacijama, moj hobi, moja vjera budu izvor sreće i duševnog zadovoljstva, a ne opterećenje. Uz sve to sam naučila mnogo stvari o sebi koje će mi pomoći u budućnosti, kako da organizujem svoj život. Nailazila sam i na poteškoće, neprihvaćanje, osuđivanje, iscrpljenost, promjene, sve sa čime se suočava jedan tinejdžer, mlada osoba, ali najbitnija stvar koju sam spoznala je ako nešto tebi donosi zadovoljstvo, a pri tome je dobra, korisna stvar, ne odustajte od toga. Jer na kraju krajeva, svaki čovjek teži ka ostvarivanju spokoja, a na tom putu, s vjerom u srcima, budite sebi zvijezde vodilje.

Nastavite činiti dobre stvari za buduće generacije i iskoristite sve ono dobro što vam život pruža.

DRAGA LEJLA ČESTITAMO I ŽELIMO TI JOŠ MNOGO USPJEHA!