Ivana Stanković dolazi iz Doboja. Učenica je drugog razreda JU Gimnazije „Jovan Dučić“ u Doboju i potpredsjednica je Mreže savjeta učenika Dobojske regije. Već 10 godina aktivno trenira tenis. Pored toga članica je dramske grupe u svojoj školi. Voli dosta da putuje, uživa, upoznaje nove ljude i uči nove stvari. Slobodno vrijeme provodi sa prijateljima i porodicom.
Ivana, reci nam nešto o gradu kojeg dolaziš i školi koju pohađaš?
Grad u kojem živim, Doboj, poznat je po srednjovjekovnoj tvrđavi Gradini koja potiče iz 13. vijeka, a s vremenom se oko nje izgradio grad. Pored toga ljudi ga znaju i kao grad na tri rijeke. U Doboju postoje mnoge organizacije koje pružaju mladima mogućnost da izraze svoje ideje i kreativnost. Moja škola JU Gimnazija “Jovan Dučić” postoji od 17. decembra 1945. godine, a ime je dobila po slavnom Trebinju Jovanu Dučiću. Od tada su kroz nju prošle mnoge generacije i stasalo je mnogo jako uspješnih ljudi.
Da li si volonterka u još nekoj organizaciji ili udruženju?
Trenutno sam samo član Mreže, prije sam bila takođe član ASuBiH-a. Nekoliko puta sam svoje vrijeme iskoristila i volonitrala u Kutku za djecu. U Savjet učenika sam ušla tek ove školske godine. Tu sam izrazila svoje ideje, kreativnost i ambicije. Nisam dugo član Mreže, tek nekih pola godine, a za nju sam saznala iz priča i iskustva prijatelja.
U Mreži nisi dugo ali reci nam svoje prve dojmove? Zašto je Mreža tako posebna?
Mogućnost da pristupim Mreži i da budem njen član je nešto predivno. Biti dio mladih koji žele mijenjati stvari na bolje je velika čast. Pored toga, ono što me je još više privuklo su nezaboravna druženja i divni ljudi koje sam imala priliku upoznati. Kroz nekoliko treninga upoznala sam toliko dragih osoba i izgradila divna prijateljstva. U Mreži možete pronaći prave i iskrene prijatelje, kojima se možete obratiti u svakom trenutku. Pored toga Mreža pruža toliko mogućnosti da se izgradite i napredujete kao osoba, kroz silne aktivnosti podstiče na kreativnost, stiče se veće samopuzdanje, učimo kako biti lider, kako raditi kao tim složno i jedinsveno. Naravno, kroz sve to dobijate sve veću motivaciju.
Jesu li mladi danas dovoljno aktivni i zalažu li se za svoja prava?
Mladi su danas sve pasivniji i umjesto da koriste svoja prava i mogućnosti, oni puštaju druge da upravljaju time. Često i ne znaju koja su to njihova prava i mogućnosti. Mislim da bi se mogle osmisliti različite aktivnosti koje bi podigle svijest o bitnosti učestvovanja mladih u procesima donošenja odluka. Mislim da prepreke sa kojima se možemo susresti su manjak podrške i razumijevanja, jer za mlade se misli da još ne shvataju neke stvari i da ne mogu ništa učiniti kako bi se neke stvari promijenile. Kroz aktivnosti, zajedničko zalaganje i postignuća pokazujemo koliko zapravo možemo i za šta smo sposobni.
Čime bi željela da se baviš u budućnosti?
Što se tiče budućnosti moje odluke nisu još sigurne i svaki dan se nešto mijenja kao i kod većine. Ono što znam je da želim da radim sa ljudima, naročito mladima, stvari koje doprinose poboljšanju i razvoju okoline. Ko zna, ako istrajem i budem uporna možda me čeka i dobra teniska karijera (kao igračica ili trenerica).
Koliko koristiš društvene Mreže?
Dosta vremena provodim na društvenim mrežama, ali naravno svjesna sam da one nisu realan prikaz života. Smatram da ako se koriste u nekim umjerenim granicama mogu se naučiti i saznati neke pozitivne stvari.
Najdraža javna ličnost?
Najdraže javne ličnosti, pa mogu reći i uzori su mi Ivana Španović i Novak Đoković.
Tvoja poruka svim mladima?
U životu se vodim rečenicom „Život je kratak da bismo odustajali i bili obeshrabljeni, bitno je nastaviti kretati se, osmijeh na lice i nastaviti dalje“. Mladima u BiH poručujem da otvore i koriste svoj um i budu strpljivi, sav trud, zalaganja, napori, teški trenuci, sve će se to isplatiti.