Nova NADA mreSVUBiH-a je Kristina Tomanić. Živi u Bijeljini i pohađa JU Ekonomsku školu u Bijeljini. Predsjednica je Savjeta učenika svoje škole i članica Mreže savjeta učenika bijeljinske regije. U slobodno vrijeme čita knjige, vozi bicikl i voli provoditi vrijeme sa prijateljima i porodicom.
Kristina, predstavi nam grad iz kojeg dolaziš i školu koju pohađaš?
Grad Bijeljina je gradski centar Semberije. Grad ima oko 107.000 stanovnika. Turisti koji posjete Bijeljinu imaju mnogo toga da obiđu. Grad ima svoj muzej, Centar za kulturu, mnogobrojne manastire… Grad ima veliki broj organizacija koje mladima pružaju mogućnosti da se aktivno uključe u rad lokalne zajednice.
JU Ekonomska škola osnovana je 1959. godine. Kroz školu prolazi mnogo učenika, koji stiču potrebno znanje, koje im kasnije mnogo znači u nastavku školovanja. Mnogi učenici koji su prošli kroz Ekonomsku školu danas su uspješni i ostvareni ljudi. Učenici koji žele proširiti svoja znanja mogu se priključiti mnogobrojim školskim sekcijama. Škola organizuje razna takmičenja i humanitarne akcije.
Od kada si članica Mreže?
Od početka svog srednjoškolskog obrazovanja sam članica Savjeta učenika svoje škole. Predsjednica Savjeta učenika u svojoj školi a ujedno i član Mreže sam postala u decembru 2019. godine. Veliki uticaj pri motivisanju za predsjednika Savjeta učenika imala je koordinatorica našeg Savjeta, profesorica Tanja Aleksić, koja mi je bila velika podrška i vjetar u leđa.
Predstavi nam ukratko tvoju regiju?
Bijeljinsku regiju čini 15 škola, tj. 15 predsjednika Savjeta učenika. Većina članova moje regije aktivno radi na poboljšanju položaja srednjoškolaca. Svi smo mi zajedno izgradili jedan dobar tim, koji je izgrađen na prijateljstvu.
Koje su to stvari koje srednjoškolci mogu pronaći u Mreži?
U Mreži srednjoškolci mogu pronaći ljubav i prijateljstvo. Mogu se upoznati sa pripadnicima drugih naroda u BiH. Srednjoškolci imaju priliku da rade na sebi, da putuju, da prošire svoj krug prijatelja.
Reci nam nešto o druženju, poznanstvima i iskustvima koja su vezana za Mrežu?
Kratak period sam član Mreže ali to me nije spriječilo da aktivno učestvujem u radu Mreže. Upoznala sam mnogo ljudi sa sličnim interesovanjima i ciljevima. Mreža mi je pomogla da podignem svoje samopouzdanje, da radim na sebi, vidjela sam šta sve može postići jedan dobar tim koji radi složno i jedistveno. Aktivnost koja će mi ostati urezana u sjećanje je akcija „Jedan slatkiš jedno dijete“, jer ta akcija budi u vama mnogo osjećanja. Neopisiv je osjećaj biti dio nečega što velikom broju naših najmlađih drugara izmami osmijehe na lice.
Jesu li mladi danas aktivni i zalažu li se za svoja prava?
Mladi danas nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima, a većina njih nije zainteresovana za bilo kakav angažman. Omladina postaje sve pasivnija. Ali postoje i oni mladi koji se bore neke više ciljeve i za to da naša država bude bolja. Upravo primjer takvih mladih ljudi su članovi Mreže koji se iz dana u dan trude i rade aktivno od značaja za sve srednjoškolce.
Koliko su ti bitne društvene mreže?
Dosta vremena provodim na društvenim mrežama ali to vrijeme koristim kvalitetno.Vrijeme na internetu ne mora biti štetno ako ga koristimo na pravi način.
Reci nam nešto o svojim planovima za budućnost?
Pošto sam ove godine maturant, došao je i period kada treba donijeti važnu odluku za budućnost. Želja i ambicija je ipak mnogo. Jedna od tih želja je da upišem Pedagoški fakultet, da u budućnosti budem prosvjetni radnik, i taj san imam još od malena. Ono što znam sigurno je da ću da nastavim da kroz neke od nevladinih organizacija radim na poboljšanju lokalne zajednice.
Nešto što nismo znali o tebi a želiš to da podijeliš sa Mrežom i drugim srednjoškolcima?
Često svoje slobodno vrijeme iskoristim za volontiranje. Član sam više volonterskih organizacija u Bijeljini i rado se odazivam volonterskim pozivima kada god sam u mogućnosti.
Tvoja poruka srednjoškolcima?
Moja poruka za srednjoškolce je u skladu sa jednom od aktivnošću Mreže „Ostavi trag“: „Ne idite tamo gdje bi vas put mogao odvesti, idite tamo gdje puta još nema, i ostavite iza sebe trag“.
Ovim putem bi poručila svim srednjoškolcima da uvijek teže da ostvare svoje snove, i da ne odustaju čak kad se sve čini beznadežno, jer uvijek mora postojati neka nada, i da se sav trud, zalaganja, napori na kraju uvijek isplate.