Marina Petković dolazi iz Teslića. Pohađa Srednju školu “Jovan Dučić”, smjer opšta gimnazija. Predsjednica je Mreže savjeta učenika Dobojske regije. Bavi se volontiranjem i društvenim aktivizmom. Želi da postane doktorica i da radi na pronalaženju lijekova za razne bolesti. Ističe da joj je Mreža omogućila da upozna mlade ljude te da zajedno rade na aktivnostima za svoje zajednice.
Marina, reci nam nešto o mjestu iz kojeg dolaziš?
Teslić je malo mjesto, ali njegovo srce, Banja Vrućica, jedna je od najboljih i najposjećenijih banja na području BiH. S obzirom da je ovako malo mjesto okruženo planinama i brdima, postoji dosta planinarskih staza koje su i više nego prelijepe.
Pored Mreže, čime se baviš u slobodno vrijeme? Da li si članica još nekih udruženja?
Što se tiče mene, ja volim da pjevam, sviram gitaru i klavir, da fotografišem, ali i da se družim sa mojim psom. Takođe, volim da plešem i da planinarim. Pored Mreže, član sam Izviđačkog saveza i Omladinskog kluba Teslić. Bila sam i član ASuBiH-a, ali nažalost, više nisam.
Kako si ušla u Mrežu?
Što se tiče Mreže, članica sam otkako sam postala predsjednik Savjeta učenika svoje škole, a to je sada godinu dana, malo više. U Mrežu sam ušla sasvim slučajno, jer kada sam izabrana za predsjednicu škole, nisam imala pojma da postoji nešto vise od toga. Tek kasnije su mi se otvorila vrata za neki sasvim drugačiji svijet. Prvo što me je oduševilo jesu ljudi koji se mnogo razlikuju od onih u čijem okruženju inače boravim. Prvi puta sam upoznala ljude koji za tako kratko vrijeme mogu da se uklope, a još brze realizuju aktivnosti.
Koje aktivnosti ste proveli do sada?
Trenutno sam predsjednik Dobojske regije, i nisam mogla da poželim bolju ekipu, ali i vrijedniju. U prošlom polugodištu smo realizovali par aktivnosti od kojih izdvajam dvije: „Jedan slatkiš, jedno dijete“ i „Dan srednjoškolaca“. Pored ovih tu su još bile i aktivnosti „Savjet u upravi“, „Dobrovoljno darivanje krvi“ i „Dan volontera“. Planovi za naredni period su nam nažalost uništeni, ali za obilježavanje 21.3. (Svjetski dan Down sindroma), odlučili smo da kroz fotografije odradimo tu aktivnost, to jest da svi fotografišemo rasparene čarape i neke porukice uz to.
Odakle ambicija da postaneš predsjednica? Koji su tvoji planovi u Mreži?
Momenat kada sam bila sigurna da želim da postanem predsjednica regije je bio kada sam bila na prvom regionalnom treningu gdje sam u potpunosti upoznala rad Mreže i kakve sve mogućnosti imamo boreći se za nju. Moji glavni ciljevi su da pokrenem što veći broj srednjoškolaca i da im prikažem čari volonterskog rada. Također, želim da ove svoje srednjoškolske dane malo obojim nekim drugačijim bojama, kako za sebe tako i za druge kroz razne aktivnosti. Voljela bih kada bi neki ljudi shvatili važnost Mreže i uvidjeli njen potencijal. Pored mnogih aktivnosti, ona omogućava i da se upoznaju srednjoškolci iz mnogih krajeva BiH, kao i da posjete neka mjesta koja do tad možda nisu. Kroz Mrežu srednjoškolci mogu da upoznaju mlade iz drugih krajeva, ali isto tako i da nauče neke stvari tokom treninga ili radionica jer je neformalno znanje jako bitno. Ja sam našla mnogo razumijevanja u drugim ljudima što prije nisam, kao i mnogo sličnih meni koji žele da rade i čine dobro za našu zajednicu. Što se tiče treninga, smatram da se takva energija ne može nigdje naći jer tada smo željni da radimo, ali i da se upoznajemo. Tada se stvaraju najbolje uspomene.
Da li su mladi dovoljno aktivni i bore li se za svoja prava? Koje su to najveće prepreke i problemi sa kojima se suočavaš?
Mladi danas su mnogo pasivni, mada mislim da su počeli malo da se interesuju za stvari izvan školskih zidova. Već tri godine radim aktivnost „Jedan slatkiš, jedno dijete“, i vidim kako se svake godine povećava broj zainteresovanih. Zbog toga se svaki puta uloži više truda, ali i aktivnost bude kvalitetnija i uspješnija. Mladima je potrebno pokazati da neko želi da čuje njihove ideje. Baviti se volonterizmom i aktivizmom je nešto najljepše što postoji tokom škole i fakulteta. Najveća prepreka s kojima sam se suočila jeste nepodržavanje od strane starijih. Često nailazim na njihov otpor jer nisu dovoljno upućeni u sam rad Mreže i zbog toga što ne vide svrhu ničega. Potrebno je samo nekoga malo prosvijetliti da zapravo vidi koliko je pozitivnog Mreža kroz aktivnosti donijela lokalnoj zajednici ali i nama samima.
Čime želiš da se baviš kada završiš školu?
Već od svoje 10. godine znam da želim postati doktorica. Možda će ovo da zvuči suludo, ali ja želim da promijenim nešto, želim da tragam za novim lijekovima koji će liječiti bolesti za koje još ne postoje lijekovi. Ništa nije nemoguće ukoliko se čovjek potrudi za nešto što mnogo želi.
Da li si aktivna na društvenim mrežama i jesu li bitne?
Društvene mreže nisu moja glavna zanimacija mada ih i ja posjetim svaki dan. Mislim da je bitno koliko vremena provodimo i kakve sajtove posjećujemo jer dosta stvari utiče na našu psihu i kako će se ona razviti. Naravno, mogu i dobre stvari da se nađu na raznim platformama, bitno je da biramo za sebe šta želimo da vidimo.
Najdraži film, serija, muzika?
Što se tiče filmova, najdraži mi je „White chicks“, a od serija najviše volim da gledam „Friends“ i „How I met your mother“. Kada je u pitanju muzika, tu imam širok opseg žanrova koje volim, ali i naravno one koje baš i ne. Volim da slušam RnB, trap, grunge, heavy metal i tako svašta pomalo. Uglavnom slušam stranu muziku.
Omiljena javna ličnost?
Volim da pratim osobe koje me inspirišu i koji pokažu da je moguće odraditi ono što se ponekad čini potpuno suprotnim. Ne bih da nabrajam takve, jer ih ima dosta…
Tvoja poruka svim srednjoškolcima?
Želim svima da poručim da ukoliko imaju vremena i priliku da se bave volonterizmom i aktivizmom, neka zgrabe tu priliku jer se nikad neće pokajati za pozitivne stvari koje su uradili za svoju zajednicu.