Danas objavljujemo intervju sa predsjednicom Mreže vijeće učenika Federacije Bosne i Herecegovine, Milicom Papak. Milica dolazi iz Drvara i ide u treći razred Gimnazije u Drvaru. Svestrana je osoba, te od omiljenih hobija izdvaja čitanje, pisanje, šetnje. Bavi se volontiranjem i omladinskim aktivizmom.
Milice, predstavi nam grad iz kojeg dolaziš?
Dolazim iz malog grada koji se nalazi na zapadu Bosne i Hercegovine. Kroz historiju se provlači kao “grad heroj”, poznat po kompleks spomeniku “Titova pećina”, poznat po crvenom blagu kojeg imamo u izobilju i na koji je svaki Drvarčanin ponosan, a to je drvo drenjine. Drvar je poznat i po Drvarčanima, ljudima velikog srca koji svoje goste uvijek rado ugoste i isprate onako kako dolikuje, poseban mentalitet reklo bi se. Mnogi od njih su se u istoriju upisali kao narodni heroji. Čist vazduh, oštre zime, specifičan naglasak i jezik razumljiv samo nama. Drvar grad feniks, mali, prkosan, ponosan. Drvar ima jednu srednju školu sa tri smjera. Ne broji veliki broj učenika, ali ima kvalitetan način rada i postiže veoma dobre rezultate kao na području nauke, tako i sporta.
Pored rada u Mreži da li si uključena u rad još nekih udruženja?
Pored toga što sam predsjednica Vijeća učenika Srednje škole Drvar, obavljam funkcije predsjednice Mreže vijeća učenika Hercegbosanskog kantona te predsjednice Mreže vijeća učenika Federacije Bosne i Hercegovine. Aktivan sam član Omladinske organizacije grada Drvara u sklopu koje učestvujem u humanitarnim aktivnostima, volontiram te učestvujem u zajedničkom poboljšanju naše lokalne zajednice.
Kako si postala članicom Mreže? Da li nam možeš reći nešto više o tvojoj Mreži kao i aktivnostima koje ste proveli?
Još od osnovne škole sam aktivno uključena u vijeću učenika ali pravi rad i angažman započinje mojim polaskom u srednju školu. Od 2019. godine zvanično postajem članica Mreže vijeća učenika. U Mrežu sam ušla jer sam željela da se i na taj način uključim u srednjoškolski aktivizam i pokažem da su srednjoškolci resurs naše države. Mreža vijeća učenika Hercegbosanske županije se sastoji od pet gradova, koji ukupno broje osam škola a sve su aktivne u našim aktivnostima. Jedna smo od manjih Mreža ali nesmetano funkcionišemo i imamo velike ambicije.
Rukovodstvo zajedno sa mnom čini potpredsjednica i PR Mreže, Andrea Vukadin, a tu su i ostali aktivni članovi koji su nam najveća podrška. Aktivnosti koje su planirane na kantonalnom treningu i koje su odrađene u prethodnom periodu jesu: “10 za 10”- u sve učionice i kabinete su okačeni pravilnici i obaveze učenika, „Dan srednjoškolaca“, “Kava s ministrom”, „Jedan slatkiš jedno dijete“, „Bit će bolje“, „Dan D“- dan dijaloga, obilježen je i Međunarodni dan tolerancije. U nastavku našeg djelovanja preostalo je da odradimo našu tradicionalnu aktivnost “Zaigraj za Mrevuž” koja je nažalost zbog trenutnih okolnosti koje su nas zadesile morala biti odgođena.
Odakle ambicija da budeš predsjednica? Šta to srednjoškolci mogu pronaći u Mreži?
Ambicija za predsjednicu se probudila samim ulaskom u Mrežu. Ciljeva imam mnogo, trenutno jedan od najvećih je da što više srednjoškolaca uputim u rad Mreže, da im dokažem da se rad isplati i da su mladi ti koji donose promjene. Definitivno ono što srednjoškolci mogu pronaći u Mreži a ne mogu negdje drugo je određeno znanje i prijateljstva. Na kampovima i treninzima Mreže vijeća učenika se šire vidici, ruše predrasude i prelaze prepreke nametnute od naše okoline. Svako okupljanje i druženje sa članovima gradi nove uspomene, poznanstva koja se steknu su dugotrajna, a naš odnos se posebno ističe tokom praznika, Božića, Uskrsa/ Vaskrsa, Bajrama, kada jedini drugima bez obzira koliko se dugo nismo vidjeli ili čuli upućujemo najljepše čestitke. Najbolniji i najemotivniji su rastanci, jer ni jedan rastanak nije prošao bez iskrenih suza i čvrstih zagrljaja.
Jesu li mladi danas dovoljno aktivni?
Da li su mladi dovoljno aktivini je teško pitanje, ali moje mišljenje je da nisu, jer živimo u vremenu kada nam je sve dostupno, imamo toliko mogućnosti od kojih koristimo samo polovinu. Ovo vrijeme je na neki način uništilo prave vrijednosti, nerijetko jedini podsticaj za aktivizam jeste jedino materijalna nadoknada. Mladi treba da se ugledaju jedni na druge, naravno na pozitivne stvari, a za opstanak aktivizma je neophodno da se mladima ne ubije volja, potrebna im je podrška i priznanje za učinjeno. U radu se ne susrećem sa velikim problemima ali iskreno voljela bih da imam veću podršku mladih iz moje zajednice.
Nakon završetka školovanja, čime bi se željela baviti?
A sada ona čuvena, kada porastem voljela bih…ambiciozna sam osoba, koliko god bih željela da pravim reforme i mijenjam svijet. Ipak, najveći cilj jeste da se bavim sa onim što volim, a to je da završim studije psihologije, radim sa djecom, djecom s poteškoćama u razvoju, djecom bez roditeljskog staranja. Takođe zalaganje za prava žena je jedna od stvari na koje bi se željela usmjeriti. Nemam želju da idem iz svoje zemlje, želim da ostanem ovdje i da sve svoje sposobnosti i kvalitete pružim mom gradu i državi. Postoji mnogo stvari koje bih promjenila i trudiću se da sa svojim aktivizmom utičem na njih. I dalje se planiram baviti humanitrnim radom, volontiranjem i aktivizmom.
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme čitam i pišem, to su mi svakako dva najdraža hobija, volim da boravim u prirodi i družim se sa svojim kućnim ljubimcima. Aktivna sam na društvenim mrežama, prvenstveno zbog komunikacije sa osobama koje ne mogu da viđam svakodnevno, društvene mreže ne igraju veliku ulogu u mom životu.
Najdraži film, serija, muzika?
Definitivno jedan od dražih filmova mi je „Dvorac od stakla“. Slušam uglavnom sve vrste muzike, zavisno od raspoloženja. Omiljene pjesme su mi sve one od Merlina i Balaševića.
Milice, kao predsjednica Mreže šta želiš da poručiš svim srednjoškolcima?
Poruka za srednjoškolce: “U svakom od nas se nalazi ogroman potencijal. Vjerujte u svoju snagu i mladost. Budite svjesni da sve ovisi o vama.”