Najljepša stvar koju je Jugoslavija ostavila iza sebe nakon svog tužnog raspada je njena
nasljednica – Bosna i Hercegovina. Zašto je Bosna i Hercegovina nasljednica Jugoslavije?
Ako posjetimo njezino srce, Sarajevo, vrlo često, ‘dobro podne’ će nam poželjeti i ezan sa džamije
i zvona sa crkve ili katedrale…
Prošećimo malo sjevernije, do Dervente, grada koji ima najljepšu optičku varku. Djeluje da su
pravoslavna crkva, katolička crkva i džamija u istom dvorištu. Naravno da nisu, ali su u
neposrednoj blizini. Žao mi je što još nisam prisustvovala veličanstvenom činu istovremenom
pozivu na molitvu svim vjerama Dervente.
Nedaleko od Dervente nalazi se moj grad, Prnjavor. Grad koji s pravom nosi epitet-nadimak
”Mala Evropa” jer u njemu se nalazi čak 12 nacionalnih manjina koje, zaista žive u harmoniji i ne
poznaju probleme koje nam mediji svakodnevno serviraju. Jer, most koji nas spaja je jači od bilo
kojeg mosta na bilo kojoj rijeci svijeta. Ne može ga odnijeti; ni Amazon ni Misisipi, niti bilo koji
‘Amerikanac’.
Svijet nas ubacuje u istu vreću – vreću “nevažnih za svijet”, a mi se međusobno dijelimo u
milijardu kategorija kao da ćemo za to dobiti aplauz, aplauz za lažni patriotizam.
Neprestano odlazimo iz naše lijepe zemlje jer je tamo, u svakom smislu hladnoj Austriji,
Njemačkoj, Švedskoj “bolje” (ovo ‘bolje’ ne može objasniti ni stotina navodnih znaka), a nismo
svjesni da nam, kada smo tamo, nije bitno da li je sa nama Srbin, Hrvat ili Bošnjak – bitno je da
je neko NAŠ. Nije bitno hoćemo li zajedno izbjeći ‘katastrofu’ ili ‘kijamet’, hoćemo li zajedno
na ‘raskrsnici’ ili ‘raskrižju’ dobra i zla potrčati ka dobrom.
Koliko još ratova treba da se “izmisli” da bi nam bilo jasno da je simbioza naša tri naroda i
mnoštva nama bliskih nacionalnih manjina neraskidiva i da je naša, i tako mala zemlja jedino
cijela ako smo svi ravnopravni u njoj. Ipak je ona mala Jugoslavija.
Ako imam problem, prvo se obraćam svom prijatelju sunarodniku. Nijedan nepoznati ‘istočnjak’
ili ‘zapadnjak’ mi ne može pomoći bolje od osobe koja se nalazi pored mene, a razlikuje se samo
po tome kako akcentuje neke riječi, a jezik nam je isti; kojim imenom naziva Boga, a Bog je
jedan.
Pogledajmo…Čak i u, za nas najbitnijim razlikama, nalazi se više od polovine sličnosti. I zašto
uopšte podliježemo riječi ‘razlika’ za mene najprimitivnijem stanju kojeg su izmislile prve
zajednice kada su se dijelile po imovinskom stanju.
Najljepša riječ za mene je ‘most’, jer kao što su u njoj tri suglasnika opkolila jedan samoglasnik,
tako i mi na sredini mosta kojeg satkamo od različitih običaja, ali i jednakog cilja – mira, trebamo
opkoliti mržnju i ne dozvoliti joj da prijeđe na drugu obalu.
Najveće vojskovođe su, u nesretnim ratovima, poražavale svoje neprijatelje rušeći most ispod
njih. Uradimo i mi jednaku stvar sa svojim najvećim neprijateljem, mržnjom. Okončajmo jednom
ovaj vječni rat i neka jedini pobjednik i vječni diktator čovječanstva bude MIR.
Vladana Jakovljević