Njemačka okupacija Čehoslovačke desila se i prije početka Drugog svjetskog rata. Münchenski sporazum, kojim je razriješena Sudetska kriza, potpisan je u Münchenu 29. septembra 1938. godine između Zapadnih sila (Francuska, Velika Britanija, Italija) i Njemačke. Bio je to neuspjeli pokušaj da se zaustavi ekspanzionistička i agresivna politika Adolfa Hitlera. Nacističkim okupatorima je prepušten sjeverni, južni i zapadni dio zemlje poznat kao „Sudetenland“. U navedenim dijelovima ove oblasti živjelo je većinski njemačko stanovništvo. Ideja da će se Hitler zaustaviti potpisivanjem ovog sporazuma pokazala se netačnom i tragičnom. Čehoslovačka vlada je nevoljko pristala, naravno pod uticajem već spomenutih zapadnih država, potpisati sporazum kojim se odrekla dijela svoje teritorije. Samo nekoliko mjeseci poslije, tačnije 15. marta 1939. godine, Evropa je sa nevjericom i zabrinutošću posmatrala kako nacistička vojska Trećeg Reicha vrši okupaciju preostalih dijelova Čehoslovačke.
Tijekom prvih mjeseci okupacije Česi su se okrenuli pasivnom otporu. Diljem zemlje i gradova su se organizirali protesti kojima su stanovnici ispoljavali nezadovoljstvo okupacijom i gubitkom nezavisnosti. Mnogi od građana su birali poznata kulturno-historijska mjesta za isticanje svojih patriotskih osjećanja prema državi. Popularne su bile nacionalne pjesme i kompozicije poput onih Bedricha Smetane. Povećano okupljanje građana i ispoljavanje ovakvih osjećaja za domovinu izazavalo je reakciju nacista, koji su ubrzo zabranili pjevanje patrotskih pjesama u javnosti.
Bez obzira na službene dekrete i proglase kojima su građanstvu zabranjena okupljanja i protesti, određeni vidovi otpora su se ipak nastavili dešavati. Jedan od njih se odigrao na obljetnicu Münchenskog sporazuma, 30. septembra 1939. godine, kada je organizovan bojkot kompletnog javnog prevoza u Pragu. Svi građani, osim njemačkih okupatora, su cijeli taj dan pješačili. Ubrzo je uslijedio i poziv građanima Praga na masovne demonstracije koje su se planirale održati na dan kada je obilježavan Dan nezavisnosti Čehoslovačke (28. oktobar). Na protestima koji su uslijedili okupilo se nekoliko hiljada nezadovoljnih građana Praga. Nastavak demonstracija je rezulturao povećanjem broja ljudi te je okupator sa razlogom bio zabrinut. Odgovor se nije dugo čekao. Nacisti su odgovorili agresivno i nasilno. Njemačka policija je počela pucati po demonstrantima. Jedna osoba je poginula a 15 ih je bilo ranjeno. Druga žrtva policijskog napada na demonstrante bio je student Jan Opletal, koji je od posljedica ranjavanja preminuo nekoliko dana kasnije. Jan Opletal, student medicinskog fakulteta, bio je veoma popularna ličnost među prosvjednicima, a pogotovo među mlađom populacijom. Na njegovoj sahrani 15. novembra 1939. godine okupilo se 3 000 studenata. Na početku je uz prisustvo velikog broja policije i vojske sve protjecalo mirno, ali je vladala velika napetost. Studenti su ubrzo počeli pjevati nacionalne pjesme i uzvikivati provokativne slogane. Pretučen je i dužnosnik kvislinške vlade Herman Frank, što je razljutilo nacističke vođe u Čehoslovačkoj. Kao odgovor na ova dešavanja Gestapo je u noći na 16. novembar izvršio racije studentskih domova u Pragu i Brnu, hapseći stotine studenata. Procjenjuje se da je oko 1 200 studenata bilo deportovano u ozloglašeni koncetracioni logor Sachsenhausen-Oranienburg. Sljedećeg dana Nijemci su strijeljali devet vođa demonstracija. Među njima je bilo osam studenata: Jaroslav Klíma, Jan Weinert, Josef Adamec, Jan Černý, Marek Frauwirth, Bedřich Koula, Václav Šafránek i František Skorkovský te profesor Josef Matoušek. Kao odmazdu i osvetu stanovništvu, nacističke vlasti su zatvorile sve univerzitete i fakultete na tri godine ali se taj period, sticajem okonosti, produžio do kraja rata.
Novembarski studentski protesti su bili posljednje češke demonstracije usmjerene protiv okupatora i Vlada protektorata. Za Čehe i tadašnju javnost žrtve demonstracija nikad nisu bile zaboravljene. Dvije godine kasnije članovi Čehoslovačke vojske u egzilu u Engleskoj, među kojima su bili nekadašnji praški studenti koji su uspjeli pobjeći progonima i zatvaranju, uspjeli su uvjeriti studentske organizacije iz 14 država (Velika Britanija, Francuska, Nizozemska, Grčka, Poljska i druge), da odaju počast praškim studentima i obilježe tragične događaje i na taj način uspostavili 17. novembar kao Međunarodni dan srednjoškolacaa i studenata. Čak su i mnogi univerziteti u Velikoj Britaniji zaustavili nastavu kako bi pročitali proklamaciju i tako odali počast ubijenim studentima u Češkoj.
Izvor: European Network Remembrance and Solidarity, ENRS
Za sve srednjoškolce smo spremili i informacije vezane za Deklaraciju o pravima srednjoškolaca.